Jedini klub u Srbiji u kojem više novca ide u omladinsku školu, nego u prvi tim: Velika priča o "traktoristima" koji su za samo par godina napravili čudo
Posetili smo akademiju superligaša s Novog Beograda i s Predragom Govedaricom razgovarali o načinu funkcionisanja omladinske škole, kao i celokupnoj budućnosti srpskog fudbala
Kurir je nastavio da traži odgovore na pitanja gde nam je omladinski fudbal i kakva nam je budućnost. Naš veliki serijal dobio je novu epizodu posetom IMT, klubu koji je na velika vrata ušao u "proizvodnju" bisera. Jedna stvar ih razlikuje od svih.
- Kod nas je 60 odsto budžeta namenjeno omladinskoj školi, a 40 odsto prvom timu - rekao je na početku razgovora Predrag Govedarica, zadužen za sportski deo priče u klubu s Novog Beograda.
Imamo šest-sedam ozbiljnih fudbalskih akademija u Srbiji, šta IMT razlikuje od ostalih?
- Pre svega po tome što mladi fudbaleri kod nas najlakše dobijaju šansu u prvom timu. To mi govore i kolege iz struke i igrači iz drugih klubova. Brojke to potvrđuju: čak 25 igrača rođenih 2004. i mlađih debitovalo je u prvom timu IMT. Ako ubrojimo i strance, to je više od 30. Nijedan drugi klub u Superligi nije ni blizu tome. Posebno vodimo računa o razvoju domaćih, srpskih igrača. Mi ne dobijamo ništa od lokalne samouprave. Ceo naš sistem, čitava infrastruktura i funkcionisanje kluba zasnivaju se na investicijama i prodaji igrača. U Evropi klubovi žive od TV prava, marketinga, navijača, a kod nas 95 odsto prihoda dolazi iz omladinske škole.
Kako izgleda razvojni put u IMT?
- Naša škola počinje već od pete godine. U našoj akademiji trenutno radi između 400 i 500 dece, uz veliki broj trenera. Kao što rekoh na početku, mislim da smo jedini klub u Srbiji koji više ulaže u omladinski pogon nego u prvi tim. Radimo mnogo individualno - fizički, tehnički, taktički. E sad... Moderni klinci ne provode dovoljno vremena s loptom, nažalost. Nema ulice, nema igre od jutra do mraka. Zbog toga se i globalni fudbal okreće Africi - fizičke predispozicije tamošnjih igrača su fantastične. Ali, da bi nadigrao bržeg i jačeg, moraš da razumeš igru bolje. To se uči na terenu, protiv starijih, ceo dan.
Kad se najviše gube igrači, koji period je problematičan?
- Najkritičniji period za svakog mladog igrača je od 18. do 21. godine - prelazak iz omladinskog u seniorski fudbal. To je stresan period, pun fizičkih i mentalnih promena. Ako je mladi igrač na 40 ili 50 odsto spremnosti u odnosu na seniora, a mi vidimo potencijal - on će igrati. Imamo i saradnju sa Ušćem, gde igraju deca koja u tom trenutku nisu spremna za IMT. U Srbiji, za razliku od na primer Španije, ne možemo imati B tim u seniorskom rangu, pa je ovo naš model.
Koliko je struka važna karika u lancu stvaranja igrača?
- Ima ogroman, ali ogroman značaj. Mogu da kažem i presudan! Tu je problem što veliki broj naših mladih trenera odlazi u inostranstvo. Tamo imaju bolje uslove, veće plate, stabilnije okruženje. Nama ostaje da promenimo način razmišljanja. Problem nije u talentu, to imamo. Problem je što se kroz sistem provuku klinci koji kasnije ne naprave karijeru - ne zbog nedostatka kvaliteta, već zbog nediscipline i pogrešnog ponašanja. U privatnom klubu to ne prolazi. Ako odeš u inostranstvo i nađeš se u grupi od 30 igrača koji rade fanatično, a ti ne - niko te neće čekati.
Koliku ulogu u razvoju deteta imaju roditelji?
- Veliku... Internet je doneo i dobro i loše - roditelji često čitaju pogrešne informacije i stvore pogrešnu sliku. Mi razumemo i emocije i egzistencijalni pritisak, ali IMT nije obdanište niti kulturno-umetničko društvo. Mi stvaramo profesionalne sportiste. Ovde se sluša struka i tu je sistem kristalno jasan. Zato i deca koja nisu bila nosioci u najvećim klubovima često pokažu ogroman napredak.
Šta je s prodajom igrača od 17-18 godina? Često se ističe da je to prerano i da ne treba da prodajemo igrače u tim godinama jer ne mogu da se zadrže. Zašto se prodaju već tada?
- Zato što kod nas ne mogu dobiti nivo obrazovanja, profesionalizma i discipline koji imaju u evropskim akademijama. Setimo se primera Nedeljkovića, Maksimovića, Jovanovića - ne igraju još, ali tako je svuda. Ni Vidić nije odmah igrao u Junajtedu. Ni Ivanović dve godine u Čelsiju. Ni Endrik još ne igra u Realu. Veliki talenat mora da se uvodi polako. Ne može igrač iz srpske Superlige odmah u Bundesligu. Ali kad sazri - kao Luković u Herenvenu ili Lazetić evo sada, pa braća Ilić - dođe njihovo vreme.
Imate strance u omladinskim kategorijama, da li za njih treba da ima mesta u omladinskom fudbalu?
- Ako na 400 igrača imate tri stranca po ekipi, to je smešan nivo, premalo da bi nekome smetali. Ne može se reći da će oni pokvariti razvoj naših igrača. Realno, koliko igrača godišnje iz omladinskih kategorija izađe na nivo Superlige? Možda 30, još desetak za Drugu ligu - i to je, po meni, čak i manje. Samo fanatične ekipe poput nas, koje svesno rizikuju i opstanak, nastavljaju da svake godine igraju sa četiri, pet, šest momaka iz svoje škole. Drugi to više ne rade.
Zašto se drugi boje da daju šansu mladima?
- Veliki je strah od ispadanja. Zato mnogima bonus igrači postaju momci koji su 2004. godište, što je besmisleno. Ako je igrač već imao tri, četiri ili pet sezona u seniorskom rangu - kakva je to šansa za njega? Mi u IMT imamo Krstića, koji već četvrtu sezonu igra na ovom nivou. To nije bonus. Bonusi treba da postoje, ali da se spuste na 19 godina. Moraju da budu stvarni talenti, ne već formirani prvotimci. Pa, zahvaljujući bonusima, dižu se Kragujevac, TSC, Čukarički, Voždovac, IMT, Vojvodina... Srpsko tržište vrednuje igrače do 20 godina. Posle toga - teško. Najveće cene su za igrače od 16, 17 i 18 godina.
Kako vidite IMT u naredne tri godine?
- Vidim klub još dva-tri koraka ispred. Ali mi moramo da gledamo šta rade drugi. Znamo da ćemo ulagati mnogo - i novca, i ljudskih i intelektualnih resursa - da budemo u rangu Zvezde, Partizana i Vojvodine, koji su najbolji. Njihov brend je ogromna prednost. Ali mi smo već ozbiljan takmac i nećemo se na tome zaustaviti.
Niče prelep stadion
Stadion i celokupan kompleks IMT postao je jedno veliko gradilište. Novac koji su dobili od transfera igrača ulažu u poboljšanje infrastrukture, pa se tako gradi prelep stadion koji će zadovoljavati kriterijume odigravanja mečeva Superlige Srbije. Planova za gradnju akademije na nekoj drugoj lokaciji zasad nema.
- Mnogo smo uložili ovde i ova lokacija nam je fantastična. Blizu je auto-put, deca iz Vojvodine stižu brže nego mnogi iz Beograda. Tu je stanica, Hala sportova... Novi Beograd je najveća opština u Evropi. Na to se oslanjamo. Šalimo se da želimo da budemo srpski Atletik Bilbao. Da gradimo tim na deci iz Beograda. Ja sam odrastao u Čukaričkom - to je bio klub u kome su skoro sva deca bila iz komšiluka, i napravili su deset reprezentativaca. Zašto to ne bismo mogli i mi s Novog Beograda?
Njihovi argumenti za smanjenje lige na čak 12 klubova: Apsolutno sam protiv toga
Predrag Govedarica smatra da smanjenje lige neće doneti ništa dobro našem fudbalu. Naprotiv...
- Apsolutno sam protiv smanjenja lige na 12 klubova - to bi bio veliki promašaj. Liga je ujednačena, a finansijski gledano, veći broj klubova donosi više koristi. Pogledajte Holandiju - Erste divizija ima 18 ekipa. Zar Holanđani ne znaju šta rade, mislite da ne znaju da tu ima klubova koji su po kvalitetu daleko ispod ostalih? Naravno da znaju. Daju šansu klubovima da na osnovu brenda lige ostvaruju do sada rekordne transfere mladih igrača. Zašto to ne bi radila i Srbija? Zamislite da, recimo, Grafičar u Superligi ima tri-četiri top talenta i da ih proda za deset miliona evra. Država bi od toga dobila dva-tri miliona na ime poreza.
Šta bi bio problem smanjenja lige na 12 klubova?
- Dobićemo beogradizaciju. U Beogradu se radi najbolje, klubovi su privatni, vlasnici ulažu, i za tri godine igraće deset klubova iz Beograda. Ako je cilj da mladi ne dobijaju šansu, onda u redu. Ali, ako je cilj razvoj, to je pogrešan put. Lično bih voleo da imamo 18 ekipa u Superligi. To ne bi smetalo Zvezdi i Partizanu kada igraju Evropu - čak bi im koristilo da imaju dve-tri lakše utakmice. Tako bi pre Evrope igrali protiv timova iz donjeg dela tabele, razvijali bi klince i rasteretili se.